prsta ga klikalo
 


gogson : R e n a t a + N i n a


Šteta što su srušili Zid.
 Barem je bio vidljiv ...
                                          
P i k a  M.





preksinoć, L A :
Š e k i ;





večeras, hala Borik : J a d r a n k a ;




G o c a  J a n j i ć + T a n j a  P a v l i ć ;




B e l k i s a + Š i l j o + O l g i c a + Z l a t k o ;




A l m a




mariom : J o c o + P r e d r a g + R a j k o ;





L o n d o n
: D e n i s





S y d n e y : A r a n k a + S v e t a ;



sulej : O r o b o v i ć




L o l i t a




Z l a j a + L a m i j a ;


Otkako se nebom sjajni mjesec kreće,
niko nije našao blagodeti veće
od vina;  čudim se, zašto ga prodaju,
kad od vina ništa bolje kupit neće!

                                                              Omer Hajjam, rubajia




M i l a n,  vinar ;
                                Kad mi donese vino na kućni prag nemam srca da mu kažem da je gubitnik.
                        Milan nije čitao Hajjamove Rubajie!
                        poz, mm .





p i s c i




hor Muzičke u Belgiji 1988.  (pobijedili) ;




5 4 : V a n j a




A l i c a + D a r k o ;



Teče rijeka
I od papira, moj brodić na njoj
Mislim kud će sve proći
Gdje mu je kraj
I kad će do njega doći
                                          S u l e  A.




team building at  T e s l i ć : Ceca + Rusmira (skroz desno) ;




k a n t i n a : F e k o + S u r i ć + A d e m + H a k i j a ;

 

  D i j a n a + N i n o ;

 
 
 
 

 K r e s o
 

 

  B o r i s + V e s n a + H u b i ;
 

 

 
prešišali 100 milja : Rafi + Maja + Rade

 

                                          MOJA TE JE DUŠA POZNALA

 


 

 D r a g a n a + D u n j a ;
 


 

 B r k a + L j u b a - T r u b a + J a s m i n ;
 
 
 by  S a n d a  L.
 

 Ja sam Vasa "mala" Banjalucanka :). Deda mi je odrastao u "Kucarima", i otac mi je tu rodjen.
 To se zvalo i Maglajlicev sokak, ko pamti, na Bulevaru. Velid Maglajlic je odrastao sa mojim ocem,
 a inace, njegovi su davali u zakup stancice...eto...I sam Velid kaze da je jos malo ljudi koji se toga
 sjecaju, i bio je strasno iznenadjen kada sam dosla u njegovu stomatolosku ordinaciju. Procitao je
 prezime i pitao:"A sta tebi dodje Milenko (ime mog oca)?" Bila sam presrecna sto sam srela nekog
 ko se igrao klikera s mojim pokojnim ocem! Inace nemam s kim  mnogo da pricam o tome, i zao mi
 je sto je to tako. Stric (ocev rodjeni brat) je radio u hotelu "Palas", vodio je recepciju i u to vrijeme
 znao 6 jezika. I sad cesto sjednem ispred Palasa i kao da ga gledam...Bez omalovazavanja drugih,
 bez uvrede, zelim reci da sam ponosna na to sto sam Banjalucanka, da nema na svijetu ljepseg
 grada uu kojem bih zivjela, i da me raduje i kada sjedim u hotel "Bosni" i prisjecam se prica mojih
 roditelja o korzu, o njihovom zabavljanju, o tome gdje se smjelo i gdje se nije smjelo izlaziti :).
 Slika, nazalost nemam, ili bar ne ja....moram vidjeti sa majkom....imam neku mog matorog na motoru,
 frajer, nema sta...i klince kako trce za njim hahahhaha...  

 


 

 D J   D a r i o
 

 

 majka & kolegica :) : A i d a + K a r o l i n a ;
 

 

 B a t a n - T a n č i c a
 


 

 RADIO - R O M O B I L : S a r a + R e n a t a + A n e l i + E n e s ;


 

 sulej : S e l e k c i j a


 

 J a s n a  H.


 

 B i l j a n a + D j i d j a + R u s m i r a ;


 

 V a l e n t a



TEŽNJA ZA VLAŠĆU

OSNOVNI JE MOTIV.

KO GOVORI SUPROTNO

NAIZGLED JE PROTIV.

                                          P i k a  M.

 


 

 L j i l j a + K o b a + S u z a n a ;



 

 Ć u k a + A l m a
 


 

 biblioteka : K o l j a + M a j a ;
 


 

 B e l m a
 

 
 


 

  diplomirala (nešto) : S a r a
 


 

 S t u d e n a c
 


 

 S t a n k o v i ć  V.
 


 
 
by Ogi

  Kad se vracas iz Verone ostaju u mislima mnogi spomenici, arena, crkve, vino i
  nezaboravni ljubavnici Romeo i Julija.
  Ne zelim ni da razmisljam o tome da Sekspir nikada nije bio u Veroni, pa, ni Karl
  Maj nije nikada vidio indijance.
  Sve uzBLuzovce nakon Verone pozdravljam.

 

 

 L o l i t a + T a t j a n a ;
 


 

  N e š o
 

  Banjalučani u svijetu                                                                                           by Mario

LORA

Tih putovanja bilo pa i onih prekookeanskih, ali Lora se redovno vraćao u Banjaluku.
U kući veselje, djeca se radovala, tata nikada nije dolazio kući praznih ruku. Zlata se
radovala, iz kuhinje mirisala ja(g)njetina. Takva vremena bila.

U Banjaluci atmosfera po Lorinoj mjeri: društvo iz škole, prijatelji s fakulteta, sportski
drugari, komšije... Iz zadovoljstva igrao odbojku, petkom igrao redovno preferans, ali
ipak, Lora je preferirao Čajavec. Tu inžinjera i saomupravljača ocijenili: obaveze -
odrađuje, ugled - izgrađuje, platu - zarađuje, kolege - respektira, karakter- brendira...

Neotporan na alergije, studen oko srca Lora u svom gradu Lora teško podnosi.
Nešto ga svrbi. Slijedi čvrsta odluka: porodicu pod ruku pa na put - u jednom pravcu.
Prekookeanski.

Kuda?
'Šuti sine, plivaj dalje!'
Šale neumjesne, ozbiljna vremena bila.
Na Petom kontinentu Lora i njegovi našli svoje mjesto.

Lora udružio rad u tamnošnju organizaciju. Prema nepotvrđenoj priči, za potpis ugovora
imao samo jedan uslov: plata = sto jagnjadi. (Osnovca u Zmaj Jovinoj nastavnici opčinili
ovcama rase merino.
'Kad im je vuna tako sjajna kakva li su im tek ja(g)njad.').
Poslodavac nije imao kud, treba mu Bosanac i mora pristati. Srećom, plate u
protivvrijednosti ja(g)njećeg stada su išle na bankovni račun, inače bi Lora morao praviti
električne čobane.

Ne znam zamiriše li i sada iz Zlatine kuhinje ja(g)njetina, ali znam da nije prestala strast
za putovanjima.
Prekookeanskim, dakako. Valja obić' sina... a povremeno privirit' i u Banjaluku.

Magnetičan taj Vrbas, hladna voda, u Melburnu ga nema!

 

 
mariom : L o r a + Z l a t a
 

 
 

 godina bez Bartela : Z i k o
 


 

 K u l e n o v i ć

 
 

 K a l u d j e r o v i ć
 
 

  E n i s a   S.
 
 
  Kako lijep subotnji dan                                                                                                          by Nino


Prošlu subotu je za nas trojicu bio sportski dan. Točnije rečeno, ja sam bio gledalac, dok su akteri
bili Miran i Neven. Igrali su svoje ligaške košarkaške utakmice, koje redovno pratim još od vremena
njihovih prvih košarkaških koraka. To mi nikada nije bilo teško, čak što više, uživao sam u tome,
imao sam osjećaj da i ja igram. Dok su bili u mlađem uzrastu, igrali su u istoj ekipi iz Zaprešića,
a kasnije je Miran, potvrđujući pravilo da se najteže dokazati kod kuće i ne imajući strpljenja čekati,
otišao i igrao za nekoliko drugih ekipa. Tako da sam često pratio po dvije utakmice dnevno, ako se
nisu preklapale. Baš takav slučaj je bio u prošlu subotu, utakmice su se gotovo nastavljale jedna
na drugu, a obje su bile u Novom Zagrebu, idealna prilika za par sati subotnje zabave. Početak pola
dvanaest, završetak pola tri. Super.
A kako su moji dečki igrali, bilo je još bolje.
Miran je igrao gotovo cijelu utakmicu. Sama utakmica je bila izuzetno zanimljiva, ekipe su se
smjenjivale u vodstvu. I na kraju, protivnik dvije minute prije kraja vodi šest razlike. A onda, preokret
u Miranovoj režiji. Prvo šut za tri poena smanjuje na tri koša razlike, odigra se uspješna obrana,
napad opet Miran u zadnjoj sekundi lijevi ulaz, i jedan koš razlike. Protivnik napada, Miran presjeca
loptu, daje u kontru, i poveli su jedan razlike. U preostale tri sekunde protivnik nije dao koš. Miran je
pobijedio, i ispunio mu se dječački san da u zadnjoj sekundi da pobjednički koš. A meni puna duša!
Druga utakmica se igrala u Trnskom, samo preko Avenije Dubrovnik. Malo sam zakasnio na tekmu,
vidim Neven na klupi, crven u licu i znojan. Znači, igrao je. Valjda će još,mislim se. Na tribinama
nešto malo ljudi, i ekipa iz Zaprešića. "Odlično je igrao, nije promašio", kaže Štivojević. Pogledam na
semafor, gubimo deset razlike. Kakva je to odlična igra, kad gubimo. I nakon par minuta, Neven opet
u igri. Rastrčao se, svaka lopta njemu, i pogađa. Hoćešulaz, šut ili slobodno bacanje. Smanji se
razlika na jedan koš, ali to je bilo sve. Fortuna je izgubila, a ja presretan i ponosan. Kažu da je dao
dvadeset pet, a meni drago i zbog njega. Najbolja utakmica i forma tek na kraju sezone, dijelom i
zbog propuštenog početka sezone kao i desetak kilograma viška koje je donio iz Amerike.
Kako lijepo proveden subotnji dan.
A onda sam se vratio godinama unazad, vrijeme kada su još kao sasvim mali godinama išli sa
mnom na baskete i kako su, jedva dobacivši do koša, od mojih haklera dobijali sladoled za svako
pogođeno slobodno bacanje.
Brzo je prošlo vrijeme njihovog odrastanja, zajedno smo prošli teške periode. A na kraju ponos,
sreća i zadovoljstva. Postali su prekrasni mladi ljudi.

 

 

 

 Erceg : T a m a r a + B l a n k a ;