prsta ga klikalo
 

 S u n c i c a
 
  by  E n v e r

 Jutro i dan prolaze, a kad shvatim da je moj odlazak planiran za veceras, pocinje uzbudjene
 i pocinjem se vrpoljiti, kako u mislima tako i oko planova...usutkujem svako pitanje.
 Radim jos malo, nervozan, ali se opustam i uspijevam u stvari biti laganiji i laksi sebi samom.
 Jos malo se osvrcem na svoje uzbudjenje i blagu anksioznost i osvjestavam neugodu oko toga.
 A sto bi rekao klijentu da ti se zali sto je prejako uzbudjen oko odlasku dragoj za kojom cezne
 vise od deset godina, a ona mu ni na telefonske pozive ne odgovara. Osmijeh koji se rodi,
 pomijesa se s uzbudjenjem i oduze mu snagu.
 Dolazim kuci, jedem pa odlazim u posjetu svom redovnom klijentu ponedjeljkom.
 Bosanac, dosao ovde s cetiri godine pa jedva razumije bosanski, a otac engleski jos uci, pa sam
 eto ja, idealan terapeut za obiteljska pitanja.
 Od njega, polako svracam u ducan, kupujem voce za dorucak, a onda ga kod kuce lagano slazem
 u frizider. Nikud mi se ne zuri.
 Uzimam vrecicu sa slatkisima i bicikliram u zadanom pravcu.
 Na prozorima svjetla, vidim sestrino auto, a onda i njeno. Pred vratima zastajem i lagano kucam.
 Niko se ne javlja. Ne zvonim, nego ostavljam vrecicu na vratima i odlazim. Jos jednom
 provjeravam parking i konstatiram odsustvo maminog auta. OK, negde su otisle sve tri.
 Taman sam odbiciklirao par metara, kad evo ti nekog auta, usporava. Sestra vozi, a S sjedi.
 Cao, cao...kako si, dobro, ti...izmjenjujem pozdrave sa sestrom.
 S sjedi, njenog osmijeh me veselo protrese i radost mi namignu. Ne govori nista, ukosila malo
 glavu kao sto to ona radi i odrzava osmijeh.
 A kako si ti, je li ti zima, pitam. Malo, odgovara S.
 Svratio sam malo, donio sam vam dogodisa za Valentinovo, kazem ja, a gdje vam je mama?
 Sigurno je zaspala, kaze sestra. A ti, otkud na biciklo po ovakvoj zimi?
 E, zacepio mi se nos, pa protestiram...
 Protiv koga protestiras, pita sestra i veselo se smiju.
 I ja se smijem, a onda pozdravljam. Hajde, cujemo se.
 Cujemo se, cao, cao.
 Odlazim, pun neke fine, blage energije. Dok se polako udaljavam, pomislih, boze, kako je
 iskrenost ugodna!
 
 

 p i j a n s k a
 
 

 G o g a   U.
 
 

 J a r o + E m i r ;
 
 

 V e s n a ;
 
 

 N u n a   G.
 
 
 Sara i Kirk Wahlum, ljetos, na Berkliju.
 Ne znam da li sam ti ovo slala.
 Gostovao im je na predavanjima.
 P.S.
 opet je napadalo :-)
 V.
 
       

  G o g a                                                     M a j d a                                                      M i r a
 
 

 G a g o
 
    

 A z r a                                                              V a n j a                                                            M a r i n a
 
 

 D r a g a n ;
 
 

 K l j u n a
 
 

 zagrljene : T a t j a n a + L o l i t a ;
 
 

 sinoc : k o n f e r e n c i j a  (internacionalna)
 
 
 

 tenis : L a n a   P.
 
 

 kosarka : S u l e + M i r z a ;
 
 

 BURBERRY : S a n j a + D o n + A n a d o l k a ;
 
 

 ljubav (daavno) : G o g a + F u c o ;
 
 

 V a j r a c a + O s m a n c e v i c ;
 
 

 P r z u l j + P r z u l j ;
 
 

 E d i n a + D r a g a n ;
 
 

 ex Kozara : G o g i + O l j a ;                                                                                                                                                      mm
 
 

 D r a g a n a ;
 
 

 I b r a h i m b e g o v i c k e ;
 
 

 sulej : Bartl, Lovsin, Maricic Rada, Bojan i Ana - miluje Garu ;
 
 

 zuja ;
 
 

 T e r z a ;
 
 

 S a v i c ;
 
 
 Risticevic Vesna u drugom
 razredu Gimnazije,sredina,
 bijela majica.
  Cijelu gimnaziju ona imala
 pet iz matematike + peticu
 iz fizickog.
 
 

 B a h o n j i c ;
 
 

 ' Skaut ' : S n j e z a ;
 

 

 ' Mone ' : J a g a + G o c a ;
 
 

 ekremb : L i b a r + N e j a + D j a n i ;
 
 

 Njivice : R o k i + B u c k o + C u c k o ;
 
 

 ex Kozara : A i d a + V l a d o ;                                                                                                                                        mm
 
 

 SONOR : D a m i r ;
 
 

 ober-stari haveri : C a s a + S e n k o ;
 
 

 V i s n j a
 
 
 Sa proslave Mikijevog jubilarca
 Dekan i ja te pominjali uz kaficu
 prije dva dana.
 Dekan dobio cetvrto (4) unuce,
 unuku - tacnije.
                                                Vlada
 
 
 Procitao Nininu zimsku pricu o 'spanericama na peglu'.
 Ne znam da li me je vise rastuzila, probudivsi u meni vec neka davno
 zaboravljena sjecanja ili razveselila, jer je puna onih finih momenata
 iz naseg djetinjstva.
 Odmah sam ga nazvao i pitao : 'A Crkvena, koliko si puta upao u nju,
 zajedno sa sankama?'
 On mi tu odgovorio da nije upadao u Crkvenu vec da je jednom - do
 pojasa, upao u Vrbas.
 Onda smo se smijali.
 Ovih dana je u Banjaluci, kako bi to moja mama govorila, suhomrazica,
 odnosno jako je hladno i bez snijega pa mi se ni ne izlazi.
 Dosadilo sjediti u kuci pa trkeljam po 'kesten sajtu' .

 Slika koju ti saljem je nastala u Novalji, na Pagu, sedamdesetcetvrte
 ili pete. Midza, Piko, Omer Popaja i Nino svirali, Boro Drazic i ja im se
 privalili, na nekih desetak dana, cini mi se.
 Bilo odlicno, toga se dobro sjecam.
 Pozdrav,
 Sulej.
 
 

 gogson : Nada B.
 
 

 A A+ : A s i m + A n t o ;
 
 

 moreplovac  M i l i ;
 
 

 S e r i f a, prosle godine ;
 
  NOSTALGIJA, ZIMSKA
                                      by Nino

  Kraj je januara, a u Hrvatskoj snijega nigdje. Do prije dan-dva nije bilo niti hladno,
  temperatura je rijetko bila ispod nule. Za ljubitelje skijanja malo prilike za skijanje,
  osim na daljim destinacijama. Ako ovako nastavi jos koju godinu, djeca nece znati
  sta je to snijeg, vidjece ga samo na slikama.
  A kako je to bilo nekad?
  Koliko se ja sjecam, zime pod snijegom su trajale dugo. Automobila je bilo malo,
  promet je bio mali, pogotovo predvece i navece, pa smo se sanjkali i po ulicama.
  Za nas, djecu skole Mirko Visnjic, sanjkalista su bila u Dolcu, Djinicevom ili ulicom
  Zelje Barica, zatim od Gimnazije niz brdo prema pijaci, ili preko puta, niz Kastel.
  Klizaljke smo vozili po ulicama, a zabava je bila hvatanje za rijetke kamione, koji bi
  nas vukli, dok vozac ne primijeti, ne zaustavi kamion i potjera nas.
  Skijali smo svakodnevno uglavnom na Kastelu, a poneki put smo isli dalje, na
  Begovo ili Sibove. Mozda je netko od nase raje isao na skijanje i na neko skijaliste,
  ali se ja toga ne sjecam. Nama je bilo dobro i na nasim „skijalistima“.

  Bio sam mozda peti ili sesti razred osnovne skole, bio je raspust. Snijega je bilo
  u izobilju, sva oprema na raspolaganju, a to znaci: drvene skije sa kaisima, drveni
  stapovi sa bambusovim krpljama (zvani termeni), gojzerice ili bakandze, spanerice
  - hlace od cohe, sa peglom i gumama za stopalo. Mama isplela novi dzemper,
  naravno i pletena kapa i rukavice.
  I pravac Sibovi.
  Tata nosi svoje i moje skije, a ja stapove. Iz Dolca, pored Tehnicke skole i Gimnazije,
  pa pored Palasa, preko parka, lijevo do ulice Ivice Mazara i prema Arnaudiji. Naravno,
  pjesice. Imali smo auto, ficu, ali zimi, po snijegu, auto se ne vozi, pogotovo kad se ide
  na skijanje. Onda, preko tranzita do Partizanskog groblja, i dalje stazom omedjenom
  grmljem, prema planinarskom domu. Nedaleko doma je bilo nekoliko padina, koje je
  prvo trebalo ustrampati, na kojima se skijalo.
  Pravi zimski dan, snijeg je propadavao, kao na slikama.
  Kad smo se umorili od te zabave, isli smo na caj u planinarski dom. Sjecam se da je
  na jednom zidu u sali doma bila velika slika kao nekog pravog skijalista, cini mi se i
  sa zicarom. Nakod svega, povratak kuci, koji je bio dosta laksi. Na skijama smo se
  spustili, opet preko Partizanskog, sve do tranzita, i dalje od Arnaudije prema gradu.
  I ta ulica je u blagom padu, tako da bi na skijama dosli skoro do danasnje Gimnazije.
  Tu se raspremaj, opet tata skije, ja stapove, pa istim putem nazad.
  Da li je to danas zamislivo?
  Kuci se stizalo pred mrak, kada pocinje najinteresantnije, nocno sanjkanje niz Dolac.
  Kad se toga svega sjetim, cini mi se da nije proslo tako mnogo vremena, a tako su
  velike promjene. Tko bi me sada natjerao, istim putem i pjesice, nositi skije i ici skijati
  na Sibove? Ustrampavati stazu da bi se moglo po njoj spustati? Dobro, bio sam mali
  i meni je sve bilo igra, ali je to trebalo i odraditi. A moj tata, tad je imao cetrdeset pet -
  sest godina?
  Pa tada je to bilo normalno i uobicajeno, skijalo se iz zadovoljstva, pa je i zima bila
  lijepa.
  A kako sad upraznjavam dnevno skijanje?
  Skijaliste na Sljemenu je prije nekoliko dana pusteno za gradjanstvo, staza prava,
  ne vozi se tek onako Svjetski kup. Jeste, umjetni je snijeg, ali ako budu niske
  temperature, a najavljene su, moze se skijati do kraja treceg mjeseca. Ja sa balkona
  vidim stazu, autom sam tamo za pola sata, skije na noge i niz brdo.
  Ali, ima li to cara kao nekada?      
 
 
 

 S a n j a + T e o d o r a ;
 
 

 S t u r a + C v r g a ;
 
 

 Stura : S u s s a n e ;
 
 

 S a b a h e t a
 
 

 F a t i m a + M i r k o ;
 
 

 I v i c a ;
 
 

 S t e h l i k ;
 
 

 ko slika : Vidovic Karlo ;
 
 

 du benetton : Balaban Svjetlana ;
 
 

 pod oblakom : Cavic Tibor ;
 
 
 O D B O J K A
 'C a j a v e c' (jedna od postava) :
 Zvonko Najzer (predsjednik), Jugo, Nana, Stevo, Cebo, Maif
 dole Kera, Tarlac, Geza ;
                                                                                                     mm